
Upotpunjavanje duhovne praznine i intelektualnih rupčaga materijalnim i površno estetskim, najčešće upražnjavano u krugovima naših (a i belosvetskih) poluintelektualaca.
Kako se siromašni kompleksaš slikava pred tuđim opakim automobilima, kako se sponzorušica fotka u iznajmljenom perju, kako najveći šljam i fukara veruje da je postao deo elite samo time što joj se u jednom trenutku fizički približio — tako i poluintelektualac fotografisan pred policom knjiga, okružen mislima i idejama velikih mislilaca, prisvaja te misli kao originalo svoje, stoji i šepuri se pred njima kao paun ispred raznobojnog repa i čeka. Čeka da mu se dive, čeka da glasaju za njega, čeka da ga pozovu na gostovanje u tv diskusiju, čeka da ga pozovu da gostuje kao predavač na univerzitetu, čeka da mu zatraže savet i da na njega da svoje stručno mišljenje, čeka da mu popuše i da se jebu s njim.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.