
Svaka grupica koja prati neku tekmu ima jednog takvog. To je onaj što najviše ždere grickalice, pije pivo i ne prestaje da priča. Večiti pesimista. Uvek je tu da nervira i misli da zna bolje od trenera, iako loptu nikada nije šutnuo (niti će). Pogodi li nešto nekad to ima da nabija na nos narednih 3 dana, tipa "Šta sam ti rekao", "Znao sam"...
Utorak, 20:45, Partizan:Braga
FF: Pa da li je normalan ovaj Stanojević... gric, gric, gric... pa ko jos igra sa 3 špica, nema ništa od ovoga, gubimo i ovu... srk, srk, srk... Saša Ilić na levom krilu !? Pa on je celu karijeru proveo na sredini terena...
Grobar: Brate, ajde gledaj malo utakmicu...
Tišina 5 minuta, pa sve kreće ponovo.
Kraj utakmice, Braga pobedila 1-0
FF: Znao sam da ne može da igraju i Ilijev i Boja i Kleo, šta sam vam rekao!!!
Grobar: (vidno iznerviran zbog poraza, ne može više da trpi) Ne seri bre više! Ajde marš kući!
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.