
Svaka grupica koja prati neku tekmu ima jednog takvog. To je onaj što najviše ždere grickalice, pije pivo i ne prestaje da priča. Večiti pesimista. Uvek je tu da nervira i misli da zna bolje od trenera, iako loptu nikada nije šutnuo (niti će). Pogodi li nešto nekad to ima da nabija na nos narednih 3 dana, tipa "Šta sam ti rekao", "Znao sam"...
Utorak, 20:45, Partizan:Braga
FF: Pa da li je normalan ovaj Stanojević... gric, gric, gric... pa ko jos igra sa 3 špica, nema ništa od ovoga, gubimo i ovu... srk, srk, srk... Saša Ilić na levom krilu !? Pa on je celu karijeru proveo na sredini terena...
Grobar: Brate, ajde gledaj malo utakmicu...
Tišina 5 minuta, pa sve kreće ponovo.
Kraj utakmice, Braga pobedila 1-0
FF: Znao sam da ne može da igraju i Ilijev i Boja i Kleo, šta sam vam rekao!!!
Grobar: (vidno iznerviran zbog poraza, ne može više da trpi) Ne seri bre više! Ajde marš kući!
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.