
Imaš čime. Imaš šta. Nemaš gde.
- Brate, treba mi tvoja gajba popodne, na dva-tri sata.
- Opet glumiš Kazanovu beskućnika?
- Daj, nemoj me jebati, može, ne može?
- Može, al' da platiš gajbu piva. Nije ti ovo tante za kukuriku. Gajba za gajbu, pa da pričamo.
- Važi, ali pijemo zajedno.
- Samo ako i jebemo zajedno.
- Jebi se, idem u motel.
- Ej, stani, šalio sam se!
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
vrlo lijepo
Dobra defka.
Odličan primer.
Može :) +
Bravo.
Al' ste brzi! 30 sekundi, pet plusa i tri komentara!
Blagodarim!
+ i omiljena!
:+D
Oko za oko, zub za zub...
Neee, to je bilo ranije, sad se kaže "Oko za oko, pasta za zube!" :)
Odličan primer.
Идукурац Максимире, што не ћутиш :Д
+++
- E, Milutine, šta ti to visi niz butine?
- Pa, to se ne pokazuje svakom!
:))
:)
+
:)
+
Kako nađe ovo, "aždajice"?
:))
eee... :)
citam ja, citam ;)