
Špicaste, kožne cipele korporativnog zaposlenika, blještavi asesoari nogu podno stolova konferencijsko-sastankoidne provinijencije i svojevrsni okovi za bilo kakav oblik individualizma koje će narečena robovska individua natući na sebe ujutru u kolima na korporativnom parkingu a izuti uveče, na istom mestu...ali sa prolongiranim dejstvom.
Jer - baš si nekako do jaja baja kada sam sebi možeš da kreiraš uniformu, zar ne?
- Oooo, da li je to avion, da li je to voz, da li je to Aleksandar Vučić? Ne! To je Slavko Pacov koji se juče zaposlio kod Norvežana i već preko noći postao 'džunior asistnt' u firmi a ustvari je kurac od ovce, hehehe...
- E, duvaj ga, brate, što ti ne radiš nešto, a?!
- Radio bi i ja, tebra, samo nemam pare za gliserke, jebiga...Kol'ko si ih platio, bajdvej?
- Šta te boli kurac...
- Pa, ne boli me kurac nego NOGE. Čim te vidim u njima, odmah mi se oduzmu, ahahahaha...
- E, aj otiš'o sam...
- A daaaj, jebote, šta se odma' ljutiš, haha...Vidi ga, ode...E, BRATEEE!! E, AE KAD BUDEŠ IMAO VIŠAK VREMENA U SKEDŽUELU DA DOĐEŠ KOD MENE U SELO, TREBA DA SE OKOPAVA KROMPIR NEKI A ZEMLJA TVRDAAA, K'O DA NISU BILE POPLAVE, E!
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
a zato ti juče komentarišeš onaj gliser međ sisama ;)
+
koji gliser?
ovaj kumo
http://vukajlija.com/gliser/477462#comment_2899994
Pamtiš k'o slon, Direktore:)
Super sve, za razliku od ove druge koju si objavio...
Ali kako bih ja kod tebe na svakoj definiciji rado izbrisao te tvoje lične pečate gde komuniciraš sa čitaocima (ovo što najčešće turaš na kraju tela). Pitanja, srdačne pozdrave i slično... baš mi se ne sviđa. Često je to u mnogo većoj meri nego ovde, ali baš zato što su ovde samo dve reči višak, totalno su me ispundrale da ti ovo napišem.
Al' dobro, to je nešto tvoje...
Pitanje je retoričko, ne budi na kraj srca:)
A pozdrav/i...sprdnja, lepi maniri, malo od oboje. Razmisliću, hvala.
Treb'o bi možda da dobijem naki pos'o, totalno korporacija zonfa, tako da, ako sve bude OK, ja ću da ih furam i to :)
+