Kad smo bili mali, igrali smo je sa društvom iz ulice, na zidiću, ispod drveta, na trotoaru, gde već. I to je bila srećnija varijanta. Danas je igramo sa mnogim ljudima, dragim ili nedragim, ali sa većim posledicama po živce. Tako dolazi do raskida, prekida i ostalih nezgodacija, nakon kojih se pitaš ko je tu lud.
- Brate, užas kol'ko se nema para. Ne znam šta ću, računi mi vise nad glavom, katastrofa. Besparica...
- Znam, brate, ništa mi ne pričaj, ja sam prošlog vikenda puko 5000 u gradu!
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.