
Kad smo bili mali, igrali smo je sa društvom iz ulice, na zidiću, ispod drveta, na trotoaru, gde već. I to je bila srećnija varijanta. Danas je igramo sa mnogim ljudima, dragim ili nedragim, ali sa većim posledicama po živce. Tako dolazi do raskida, prekida i ostalih nezgodacija, nakon kojih se pitaš ko je tu lud.
- Brate, užas kol'ko se nema para. Ne znam šta ću, računi mi vise nad glavom, katastrofa. Besparica...
- Znam, brate, ništa mi ne pričaj, ja sam prošlog vikenda puko 5000 u gradu!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.