Period od ponoći pa do tri. U to vreme ne možete videti nikog na ulici, ništa ne prolazi, ništa se ne dešava... Samo muk i tišina, ništa se drugo ne čuje, sem poneki mistični noćni šapati koji se preko dana gube u glasnim navikama života. Osećaj gluvoće je neminovnost ako se zateknemo budni u ovo doba noći.
Ljudi spavaju, odmaraju se od prošloga dana i za sledeći dan. Sutra ih čeka posao, njiva, pijaca, vinograd, škola, ovce, fakultet, fabrika... To je priča svakodnevnice, ako ne školarci i studenti, ono bar životinje mora da se nahrane.
Međutim! Tako je bilo nekada, kada se znao neki red!
Danas je gluvo doba svedeno na nedelju ujutru, od prvog zraka sunca u 6, pa do nekih 9 sati ujutro, kada posle jutarnje kafe oni najvredniji ranoranioci izadju da se okupaju u jutarnjem suncu.
pola tri noću, sve je mirno, lik visi na Vukajliji i fejsbuku paralelno.
Zvoni telefon.
- Ko li je sad u ovo gluvo doba? Halo!
- A bre Đole, što si hejter, večito nešto zajebavaš, treba tebi posebna pozivnica! Spremi se, dolazimo po tebe, znaš na kakve smo ribe naišli (milaneeee...), čekaj cico... Đole! Dolazimo po tebe i pičimo njihovim kolima za Novi Sad!
- Čekaj brate, ne zapitaš se možda dal' ja spavam, dal' me budiš? Vidiš koliko je sati?
- Ne kenjaj bre! Visiš tu na netu svaki dan do pet, spavaš posle do tri. Znaš me, znam te.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Baš je gluvo...tek poneki auto prođe...8:25...+