
Rane devedesete kad smo naivno potrčali da kažemo ne režimu i iskreno plakali za Tomom Zdravkovićem. Romantičarski duh-za kralja i otadžbinu davao nam je vetar u ledja i nadu za bolju budućnost. Toma je umro i lagano su nestajali ideali. Vuk je vozio kamion kod Slobe a prestolonaslednik nije znao srpski. Danas uz ove derikože i secikese ne preostaje ti ništa drugo do da se sam sebi smeješ i lečiš što od batina što od hladnoće lepljenja plakata nastradale bubrege.
Pesme moje. pesme moje...
Slavna Vukajlija. Ima glupih stvari, ima bezveznih, ali ima i jako puno brilijantnih. Neću previše dužiti, samo odite tam pa vidite sami. Samo jedno upozorenje - ima ponešto napisano i na ćirilici (iako smatram da svako, ko kolko-tolko drži do opće kulture zna ćirilicu).
Skodin blog · 04. Septembar 2010.
Ko i svaki romantizam, dobar za tužne pesme...
Razocarenje je islo ovim redom SPO,DOS,DS,svako sve vece od prethodnog...Slobo,pola ti je oprosteno.(nisam verovao da cu ovo ikad izgovoriti...ustvari i nisam izgovorio)
"pesma nas je održala". pilsPlus.
iskusno