Prijava
   

Gomila nesklada

Zagrljaj ružnog para zimi. Manimo tužne priče koje se pričaju u žbunju parkova, njihovi očevici su sami krivi zbog radoznalosti. Klupe ispod laterne uveče privlače poglede kao to svijetlo iznad njih noćne leptire. Pa zašto misle da su zaklonjeni? Sjede tamo zagrljeni, više prispojeni, nasloženi jedno na drugo. Boja lica im razmazana, upala roza, bezbojna bijela. Ustaju sa klupe tromo, prelaze u trodimenzionalni referentni sistem, kao medvedi iz zimskog sna, kreću igrajući se sa ravnotežom... Započinju negraciozan i nezgrapan hod dok upadaju u oči kape i drečave skijaške jakne sa fluorescentnim linijama. Onda slijedi zastoj, zagrljaj uz banderu... Osjećam kako mi grebe oči taj hrapav dodir, izgledaju kao da se rvaju dok pokušavaju jedno drugom da provuku ruke oko struka ili vrata. Robotskim potezima namještaju pomjerene potkošulje ili gaće, pa nastave da hodaju, do sledeće bandere. Bolje bi nam bilo bez njih, i mrak ima svoju svrhu. Ovako redjaju stubove kao psi koji ih zapišavaju. Sad ide poljubac. Boli... Pokušavaju da pronadju jedno drugome lice, crvenih noseva sa kapavicom od hladnoće. Tako su blizu jedno drugom da osjećam smješu zadaha, vodurinu iz noseva, pljuvačku i njihove zimske zelene jezike na sopstvenom vratu. Ponovo kaskanje, pa ponovo klupa. Sad se osmjele pa im mlohavi jezici cure jedan po drugome u eksternoj sredini, dok se dolje drapaju po "kolmar" znakovima ili uzajamno pretpostavljaju genitalije preko kopče od kaiša, gaća, podgaća, helanki... Takvo komešanje nastane, vruće im pod kožom, a oko njih studen. Odjeća se razjebala, sve ih svrbi. Raskravljeni, opet ustaju, pokušavaju da se češu, namještaju se i skakuću. Padne ti na pamet, kako su se smuvali? Osjetiš da si tužan, ti ljudi pomisle, "nije neka riba/nije neki tip, ali nisam ni ja, ok je." Koliko tišina oni prodju, koliko puta se izbjegnu tokom nedelje? Koliko li ružnih poklona razmijene, svih onih srca sa gadnim natpisima? Pa koliko izlazaka sa društvom, gomilom drugih ružnih parova koji su isti takvi, nosati, krezubi, polu - raspadnuti petominutni razmjenjivači fluida... Na šta li liče ti ragovori, njihove interne fore? Svaki pokušaj odgovora mi zadaje samo mučninu. Opet staju, ne drpaju se više, sad ide njegova verzija nježnosti, kada joj ćevapima od prstiju prelazi preko obraza, usana... I ona ga gleda sa onim blagim osmjehom, onim telećim očima. To se oni povezuju vantjelesno. To oni dižu vezu na viši nivo. To je ono kad mogu da ćute zajedno. Ja to ne mogu da ne vidim, gomila ih je, stalno, svake noći u jebenom liberalnom svijetu. Kilogrami masnoće, crnog ispod noktiju, zamazane šminke, jeftinog dezodoransa, groktavog smijeha zbog jadnih doskočica o seksu, cvjetova u rukama sa kojima ne znaju šta da rade (jer u filmovima se prikazuju samo scene kad djevojka prima cvijet, ne i šta radi posle sa njim)... Koliko nabujale ružnoće i nečistoće se razliva noćnim ulicama, kao sadržaj raspukle cijevi kanalizacije...

Komentari

Нисам оценио. Добар стил писања и жао ми да дам минус, ал на оволко мрачење не даје ми се плус.

ovo je tip defke, ventil - defka :D

Slazem se sa Aleksom,ali postoji nesto sto me je nateralo da ipak dam plus.

Јес да си мрачио, ал ко их јебе кад су ружни! Само леба ти, раздвој ово, направи пасусе, очи ми испадоше. + највише због труда.

Ја сам нескладан до јаја, али сам дао плус! (сад ми лајкајте комент :Д)

Много добро написано. И не треба ово да се раздваја.

Sto da razdvajam kad je sve jedna misao, jedna radnja, jedan tok :D Ruzni su i kad nisam nervozan.

Pisao, o vidi kamen ajda pišemo njemu jer umem, moje mišljenjejedasam se smorio a ja ne volimdasam smoren, eto stivene ja čitao dao plus valjda ne sećam se mnogo dalelo početakdefke