
Ili skraćeno "gradski". U Novom Sadu (a možda i šire, ne znam) je to vrsta harača na koga ima pravo svaki učenik završnih razreda osnovne škole (ili početnih srednje) a poreski obveznici su oni mladji, što idu kod učiteljice ili su je skoro napustili. Porez se naplaćuje tako što u sred partije klikera ili bacanja sličica, dodje neki mudonja i uz uzvik "gradski porez" uzme koliko god može klikera u šaku i zatim se elegantno uputi dalje, dok iza njega ostaju uplašeno-uplakani pogledi klinaca. Tužakanje tati retko kad da rezultate, ali se makar od malih nogu upoznaš sa onim što odrasli definišu kao "zakon jačeg".
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.
ili bilo kome drugom