
U neko vreme, grižom savesti se nazivao osećaj krivice proizvan nečim zlim što bismo učinili; recimo odsečete nekom ruku ili mu se poserete po glavi i nakon toga osećate da ste napravili neko zlo.
Srećom, u današnjem postmodernističkom svetu radi se na suzbijanju osećanja koja bi kočila čoveka u nemilosrdnom usponu ka vrhu. Kao jedna od prvih žrtava te ljudske težnje za savršenstvom stradala je upravo griža savesti, te su ljudi danas u stanju da urade bilo šta, bilo kome, kako bi dostigli željeni cilj. Jednostavno, duh kolektivizma nalaže da najpre moraš da postaneš bezlična, bezosećajna masa unificirana spolja i iznutra sa propisanim normama da bi bio prihvaćeni deo bolesnog organizma koji nazivamo "čovečanstvo", a u tu svrhu (gle ironije) moraš da se odrekneš svega što te u prvom redu i kvalifikuje kao čoveka.
U skoroj budućnosti možemo očekivati i hirurško rešenje problema griže savesti: daju vam korpu punu mačića, vi je bacite u ključalu vodu, skener registruje deo mozga zadućen za savest, i onda samo treba da vam uvedu laser kroz uvo i sprže ciljane neurone. Blaženi bili tehnologija i čovečanstvo.
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.
ej,ovo je do jaja.... +
:D