
Autobus GSP-a iz devedesetih. Karakterističan po zaobljenosti, drvenim sedištima, mirisu po nafti i glasnoći motora zbog kojeg je i dobio ime "drekavac".
I dan danas se oni voze, ali samo na onim linijama koji idu po redu vožnje (prigradske linije ili druga zona). A koriste se i kao zamena kad se neki Mercedesov ili noviji Ikarbusov autobus pokvari, a i kao dopuna za linije.
Ulazak u ovakve autobuse se uglavnom izbegava. Pogotovo zbog toga što kombo između mirisa nafte i smrada neistuširanih može da bude opasan po vas, a takođe zbog glasnoće motora ne može da se čuje ni muzika iz slušalica. A ipak ovi noviji autobusi imaju, em više sedišta, em udobnija sedišta.
Lik1: 'Ajmo u ovaj bus.
Lik2: Ma važi... beži, bre! Neću u taj drekavac! Čekamo drugi.
Slavna Vukajlija. Ima glupih stvari, ima bezveznih, ali ima i jako puno brilijantnih. Neću previše dužiti, samo odite tam pa vidite sami. Samo jedno upozorenje - ima ponešto napisano i na ćirilici (iako smatram da svako, ko kolko-tolko drži do opće kulture zna ćirilicu).
Skodin blog · 04. Septembar 2010.
mrzim ih! +
Oni su najbrži.
Od kad se nisam vozila u jednom od takvih.... +
+
Морао сам да ти украдем наслов.
Ako mislis na one MAN zaobljene, njih se secam jos iz osamdesetih. Ne mogu da verujem da to jos uvek ide!
Зар то нису Икарбусови, мислим ти дрвењаци од пре 100 година ?? То ми је омиљени бус ............. :) ++