Energija
Energija·pre 16 godina

GSP

Gratis srpsko pozoriste. Em se prosvercujes za kartu, em odgledas odlicnu predstavu. Pritom, glumci su uvek medju publikom, sto stvara dodatno uzbudjenje i osecaj prisnosti. Nekad su glumci i publika cak potpuno pripijeni jedni uz druge, jer je ovo pozoriste veoma poseceno. Pritom dobijes i prevoz do zeljene lokacije.

Ulazim u autobus, trazim mesto. Ups, opet je puno ovo pozoriste, a kazu da se narod uopste ne uzdize kulturno? Nalazim mesto za stajanje u cosku. Predstava je vec pocela.
Glavni glumac pocinje telefonski razgovor.
"Alo, brate, gde si? Gde si, na kurac te nabijem?...A tu si... Ja evo idem do grada, zezanje ovo-ono, da popijem pice sa drugarom, ovo-ono, sta? Ne cujes me? Jebem te u usta gluva!" Izgleda da je debitant...zbunio se...sufler mu dobacuje tiho "hihi, valjda usi".
Glumac je osetio paznju i krece mnogo glasnije "Mislim, U USI GLUVE! Jebem te u usi gluve!"
Publika se smeje sve glasnije, glumac se okrece ka publici, u tom trenutku mu zvoni drugi telefon. Javlja se: "Znam, Simka, da treba da pravim pite!!! Znam!" Publika se i dalje smeje. Daske koje zivot znace postaju klimave (kocenje), glumac pada, i dobija svoj prvi aplauz.
Izlazi na sledecoj stanici.

Predstava se nastavlja.

Ulazi drugi glumac, i vice, sve masuci kaziprstom:

"Ja nikada ne bih voleo da imam kola. Kako je ovo lepo, udjes u autobus, pa ljudi, pa lepe devojke, pa sve... A ovi, crna stakla na kolima, nikog i ne primecuju! Jebem ti ja taj zivot! Ajmo svi sad: GSP, GSP, GSP...tri put ura za GSP!"

URA URA URA

+71

Komentari