Prijava
  1.    

    Hardkor tabadžija

    Da bi se videlo kakve smo pederčine mi iz novih generacija, prvo ću opisati hardkor tabadžiju od pre četrdeset godina. Nizak, ali debeo lik čije telo neverovatno podseća na bure od kog se i ne razlikuje puno jer i u njega staje jednaka količina svake moguće i nemoguće vrste alkohola. Najčešće nosi "Dule Vujošević" frizuru, par oldskul tetovaža sa natpisima "Goca", "Dragana", i "Slađa". Nije zvršio školu, a od večernje je odustao kad se zaposlio kao kamiondžija. U slobodno vreme se sa svojim prijateljima, koji izgledaju skoro identično kao on, opija u najgorem bircuzu koji postoji u njegovom gradu. Kad se dovoljno napije, polomi od batina prvog mamlaza koji se nabacuje konobarici. Današnji hardkor tabadžija i nema mnogo sličnosti sa gospodinom koga sam do sada opisivao. Išao je u školu i imao sve petice od prvog do osmog. Tukli su ga svi, od cigana, preko pankera, pa sve do kul devojčica na koje je u slobodno vreme drkao. U srednjoj školi je počeo aktivno da gleda američko rvanje i dobio neverovatnu želju da sve klinkice svršavaju na njega kao na Džon Sinu. Krenuo je u teretanu, pucao se steroidima, našao nove idole dok je gledao "vidimo se u čitulji". Na kraju mu je od steroida mozak otiš'o u kurac, uveče po gradu prebija svakoga kog vidi, jer je konačno tako u mogućnosti, a preko dana ode do kancelarije SPS-a da vidi da li su mu obezbedili da negde radi kao obezbeđenje. Muzički nije ograničen, sluša sve što je čuo po diskotekama. Po gradu seje strah, a u svojoj sobici plače jer nikad nije jeb'o i nikad neće moći jer su mu steroidi sjebali patku.