
Rečenica kojom ti vlasnik kaže da je predmet u njegovom vlasništvu na prodaju. Može i druga ruka, ponekad. Cena? Sitnica... Sve je na prodaju, ranije ili pre.
- Kako ti je lepa ta venčana burma...
- 'Oćes da kupiš? Za tebe, 20 evra!
--------------------------------------------------------------------------------------
- Jao, Cigo, što su ti lepa deca...! Koliko ih imaš?
- Tako, sedam-osam, 'oš da ti navatam nekoliko? Da kupiš?
-------------------------------------------------------------------------------------
- Brate, bubrezi mi otkazuju, reče mi juče doktor....
- Hoćeš da kupiš? Imam ortaka, spreman za robno-novčanu razmenu.
- Koliko?
- Ma, sitnica...plus moja provizija 10 %, mislim, ne mogu tek tako...
-----------------------------------------------------------------------------------------
- Gospodjo, od vaše pudlice noćima ne mogu zaspati! Laje k'o da ima predizbornu kampanju...
- Moja Fifi je veoma vaspitano stvorenje! Ne dopuštam takvu vrstu poredjenja!...Nego, znaš li nekog ko hoće da kupi kućnog ljubimca? Kasni mi penzija, alimentacija, dodatak na odvojeni život, terenski...
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.