Prijava
  1.    

    Hvala, doviđenja

    Ili prevedeno - ne hvala, doviđenja. Ono što kažemo kada nam na naše pitanje o ceni majice koja je u izlogu delovala simpatično prodavačica lupi šamar cenom iste za koju možemo da se obučemo od glave do pete i ostane nam još novca. A, u glavi nam samo odzvanja : Ta krpa toliko?

  2.    

    Hvala, doviđenja!

    Otpozdrav prodavačici u trenutku kada vas od prepuštanja alkoholu dele samo vrata. Poseban akcenat treba staviti na ovo "doviđenja" jer ta reč oslikava naše odsustvo iz društvenih tokova do daljnjeg. U prevodu - Odoh da umrem, vidimo se kad vaskresnem.

    - Komšija, zar ćete sve ovo sami pipiti?
    - Hehehe. Hvala, doviđenja!

  3.    

    Hvala, doviđenja

    Konačni rasplet formalne interakcije.
    Ukazuje na sasvim siguran kraj razgovora i apsolutnu nezainteresovanost u nastavljanju istog. Neformalno rečeno: Zabole me. Begaj. Vozi. Ne.
    Hvala doviđenja se ušuškao u svakodnevno obraćanje toliko da nam postaje podrazumevan. Kao i zaključavanje vrata, koje je podrazumevano i koje generalno ne pamtimo, ili zaboravljamo - Hvala doviđenja babi, kasirki, profesoru ili kome god dođe kao i sama navika ili uljudnost, običajnost, jer (je l' da) čovek je od malih nogu naučen da bude ljubazan (običajan).
    Drugi naš problem je što neki pametni ljudi (Aristotel) kažu da u momentima naših navika (običajnosti) - poput zaboravljanja da li smo zaključali - čovek vrši radnju tokom koje ne postoji. A u drugim našim momentima, on možda levitira između svoje dužnosti i bola u kurcu. A to kažem ja.

    - Ćao, trenutno je promocija Eucerin proizvoda. Ukoliko kupiš ovu kremu Eucerin HC + za suvu kožu i crvenilo dobićeš popus...
    - Ne, ne, ne zanima me
    - Dobro, hvalaaa, doviđenja!
    (sebi u bradu): ne bi ti ni pomoglo, rošavi

    - Je l' ovo mleko vaše?
    - Da.
    - Račun je 234.
    - Evo. Hvala, doviđenja.

    - Jao nema te već tri godine, nisam te videla u ulici stani malo sine da porazgovaramo.
    - Baba Ljubice, stvarno žurim. Moram da odnesem ove stvari do stana, stignem na voz...
    - Nego, gde ti živiš? Je l' sa bratom? Aha, aha i sestra. A to sve tvoj tata izdržava? A kako on to plaća, je l' još ima posao?
    - Moram da idem. Hvala, doviđenja.