
Nepredvidiv i besciljan način kretanja dokonih ljudi, (u grupama po dvoje ili samostalno) koje traje u vremenu i javnom prostoru, a koje negira sve vremenske i prostorne okvire, postojanje i potrebe drugih ljudi.
Gospodja zaposeda vrata megamarketa, gde polako gura islred sebe kolica jednom rukom, a drugom rukom vuče ogromnu torbu na točkiće, veličine omanjeg frižidera, gde istovremeno gleda u plafon i vodi razgovor sa drugom nepoznatom osobom takodje sa kolicima, neostavljajući ni malo prostora za prolaz drugih ljudi.
"Gospodjo izvinite, samo malo... da prodjem..."
"Ijuuu šta se šta se guraš..."
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Volim ove svakodnevne