Rečenica koju obučno izgovore naši roditelji kad počnemo da se žalimo na stanje u kući i na našu slabu finansijsko situaciju, i osiromašene donacije naših roditelja koje nam ne mogu ispuniti sve naše prohtjeve, jelte, pa se s toga odlučujemo na rad.
Sin: A daj stari pa šta ti misliš nije ti ovo više komunizam da možeš sa ribom na kolače pa u par, klupica, ovo ono! Meni treba pola mog budžeta koji mi daješ da izvedem ribu u grad! Šta ti fali dam mi pošalješ koju kintu ti k'o da nikad nisi bio mlad!
Stari: Student si nije sramota nemati, pa neka i ona nekad plati sok, u moje vrijeme...
Sin: Se pijo sok, sad se to ne konzumira. Šta me bre zezaš, šaljes mi jedva da pređivim shvatam ja da nemaš ali shvati i ti mene, ja ću početi da radim, ovako se više ne može!
Stari: Dela sine, dela, ako ima đe obješenih kolači zovni i mene! Ne znaš da cijeniš dinar jebem li ti majku nezahvalnu a ne znaš kako ga je teško zaraditi!
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.
Ovo je jako dobro...Može se upotrebljavati u nekim situacijama...
To mi je stari prije stalno govorio :)