Izuzetno dobar igrač. Njegove košarkaške sposobnosti su toliko dobre da, šta god da baci ka košu, upašće. Izvođenje kerefeka i kucanje sa stilom su mu specijalnost. Kad se on pojavi na košu, cela mlađa generacija se sklanja u stranu, vadi foto-aparate i slika tu košarkašku skulpturu. Niko ne može da mu prismrdi. Nikada ne igra u grupi jer, kako kaže, niko ne zna da odigra ono što on zamisli. Obožava da igra jedan na jedan jer baš tada ima priliku da pokaže svoje umeće.
:na košu, klinci igraju basket:
- Baci, baci ovamo Mićo, baci! O jebem te retardiranog!
: Opaaa! 6:0 sinovi.
- Jebi se, znaš.
: More nemoj da ti jebem...
Alo klinci!
:na terenu muk, svi se okreću i zatiču prelepu figuru od dva metra:
- U jebote!
: Kobi junior brate! Mislim da sam došao da zakucavam, znate šta vam je činiti?
:svi se sklanjaju sa terena sa zadivljujućim pogledom:
* Mali, baci tu loptu.
: Aaa! Uzima moju loptu, siši ga debeli!
- Jebi se, vole!
:Nakon par kucanja:
: Kako je savršen! Svaki dan bacam onan na njega. Prosto mi nabija kompleks, hoću da budem on kad porastem.
: Eee, kad bi to moglo. Čovek je životinja, zver, otac ove igre. Nemoj da sanjaš nego polazi kući, majka spremila griz da jedemo.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.