
Хемијска оловка у прошлом времену. Или хемијска оловка у дијаспори, расејању. И то у зависности од тога како дотична била расположена, да ли је нашла новог домаћина или је једноставно ишчезла без гласа и трага.
Она од које је остао само канапчић који се вуче по поду поште или било које друге јавне установе у којој треба нешто да се попуњава. Канапчић који чезне да се за његов крај завеже нека друга хемијска, да се његово постојање испуни неком сврхом.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.
+ naravno! Koliko puta mi se desilo da se zagubi...c-c-c...
Evo priznajem, ja često pokupim te olovke i upaljače... ali nenamerno :))