Naime, svi mi vrlo dobro znamo šta je imperativ, ili bi bar trebalo da znamo, a imperativ imperativa predstavlja poseban, neformalni, podoblik običnog imperativa. Koristi se isključivo kod oblika imperativa koji se završava nastavkom -i. Gradi se odbijanjem tog istog nastavka -i od običnog imperativa.
Upotreba: Koristi se kada želite izdati naredbu o koju ako se neko ogluši - momentalno vam pada mrak na oči.
X: "Šone brate uzeću ti jednu cigaru."
Šone: "OSTAV' tu kutiju, samo jedna mi je i ostala!"
X: "Po čitav dan visiš na net-u, a ne bi se sjetio da obrišeš tu prašinu sa stola."
Y: "Ne išće mi hljeba pa da je brišem."
X: "Krpu u ruke i OBRIŠ' tu prašinu da je ne bih ja s' tobom obrisala."
Majstor (šegrtu): "Dođi ovamo i donesi mi ključ četrn'es'ku."
Šegrt: "Evo saću."
Majstor: "DOLAZ' ovamo odmah 'bem ti lebac."
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Ово је кул +