
Prostorija u kojoj se pred nekim priznaju svi gresi i greške koje ste počinili. Naravno, priznajete to pred ovlašćenim za to licem, mali, sitni i pokorni, svesni svoje krivice. Kad sve lepo izađe na videlo, nađe vam se način da grehe okajete (čitaj: neka vrsta kazne), uzdate se u milost više sile i to je to.
- Petkoviću, direktor te zove u kancelariju, odmah!
- E, jabiga! Šta sam sad uradio da opet zaglavim ispovedaonicu?
- Ne znam, to bi ti trebalo da znaš!
- Uf, otkud znam... Poduži spisak... dajte mi bar neki nagoveštaj, Milka.
- Ne znam, samo je uleteo kao furija i dreknuo da Vas pozovem. Predlažem Vam da SVE ispovedite i tražite milost.
- Uf, pa nemojte sve, da ne prođem kao Tošić... Sećate se kad ga ovaj pritisnuo, pa Toške krene sve i ispliva i za neke stvari za koje ovaj nije ni znao, pa najebe za sve pare?
- Kako god, hoćete, Petkoviću, ja mogu samo da Vam dodam vazelin...
- Hehehe, ima se to u torbici, Milka, a?
- I ja sam ljudsko biće, grešim, moram da nađem načina da grehe okajem. I Vama isto savetujem da se nekako snađete. Samo, zapričasmo se, a direktor čeka...
- Ijao, jeste, krećem! Uf, samo da mi nije našao štek sa onom domaćom iza ormara...
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Može ovo!
Jbg... Tamo završiš kad nešto zgrešiš...
Hvala