Prijava
   

Izabrana dela Hermana Hesea

Herman Hese je najvreovatnije najprodavaniji autor u Srbiji. Njegova sabrana dela su prisutna u većini "uglednih" Beogradskih porodica. Primamljivost ovih knjiga leži, naravno, u dizajnu njihovih korica. Naime, knjige poredjane jedna pored druge se sklapaju u Heseovu glavu. Tako poredjane deluju veoma impozantno na vrhu neke stilske police.
O tome da li je neko od ukućana ikada pročiao bar jednu od ovih knjiga ne treba spekulisati. Svako pomeranje bi narušilo savršenu kompoziciju i enterijer bi bio nepotpun. Te se nesrećni Hese na ovim prostroima, ulavnom prodaje kao knjige na metar.

primer 1

Slavka: Kuku, Stanko, vraćaj tu knjigu na mesto!
Stanko: Ali majka, mnogo mi je dosadno, hteo sam da ubijem vreme nekako.
Stanka: Idi igraj igrice, puši, pij, drogiraj se, ne zanima me! Samo vrati nos jadnom čoveku vidi na šta liči!

primer 2

Mira: Stevo, što si stavio čoveku nos na mesto gde mu stoje oči?
Stava:Šta pričaš, ženo Bog te ne ubio? Kakav nos? Kakav čovek?
Mira:Ada, ove knjige na polici! Da nam neko uđe u kuću mislio bi da smo neki neuki.
Steva: A, to... Izvini, klatio se sto pa sam morao da ga poduprem, dok ne nađem drugo rešenje. Neuki, kažeš? Pravo veliš... Dobro si na vreme primetila.

Komentari

Kako si sad lupio i ostao živ. Nije Hese kao Zagorka, pa da stoji za ukras.

Naravno da nije... Ali na žalost mnogi to ne znaju...

Zyc, vidi se namera u poslednjoj rečenici defke - nesrećni Hese... da nije toga i ja bih kritikovao...

Lili, drago mi je da si napustila svoj rani stil pisanja, bolje je ovako, samo malo prekontroliši reči da ti ne fale slovca ponegde :))

Te se nesrećni Hese na ovim prostroima, ulavno prodaje kao knjige na metar.

Na ovo misliš Bruce? Dobra je ta rečenica, ali je defka (po mom apsolutno sbjektivnom mišljenju) loša.

Ali, ako neko zna nekoga ko ima Heseova sabrana dela na prodaju za male pare, neka se javi. Ili Remarkova. :-D

To sam mislio, nije htela da kritikuje Hesea, nego metraše :)
Nemam Hesea, a voleo bih da su moji više cenili njega, a manje Agatu i Zilahija...

Bilo je popularno svojevremeno i sve što je u kožnom povezu, jerbo se smatralo da ostavlja utisak što otmene što dobrostojeće familije.
Sirotinja je pak uklapala shodno bojama, uz ivericu boje trešnjevog drveta metar Branka Ćopića u bordo boji, a uz ivericu boje bukve metar Ive Andrića u plavoj boji.

moja tašta ima tog plavog Andrića, ali ona žena kupila knjige pre plakara :)

A, ne uklapa joj se plavi Andrić sa boja trešnje ivericom. :D

Ma jok, voli da čita Andrića, a plakar joj nebitan koje je boje...