
Onaj tip vanserijskog opravdanja posle ispale koju nam priredi najrođeniji, kada to od njega najmanje očekujemo.
A: Pa dobro bre pičketino jedna, gde si ti kad mene tamo napolju ispred diskoteke slamaju od batina, njih sedam na mene samog?
B: Pa brate, odem do klonjare, i da ne poveruješ koliko im jak onaj sapun iz boce. Znači opere mi se pečat, pa računam ako izađem da te branim, neću moći da se vratim unutra, a znaš kakve pičke sam ti sređivao?
A: Nosi se bre u pičku materinu i ti i pičke. Mesecima se ne kupaš i sad si našao da pereš ruke. Ispao si sisa, zapamtiću ti ovo...
B: Jebiga...
A: ...Jesi bar sredio te cave...?
B: Ma jok, odjebale me, kažu tukne mi iz usta. Moram opet da se vratim na kolinus, onaj kolgejt nije ni za kurac.
A: S kim se ja družim...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.