Prijava
  1.    

    Jajima u koprive

    Momenat u životu kada izbegavajući nesreću uletiš u katastrofu.

    - Gde si Šone jebaču!
    - Mani me, nisam raspoložen.
    - Što care, šta bi? Zar nisi juče išao kod male Maje?
    - Jesam, išao sam, ali nisam stigao.
    - Kako nisi stigao? Zakasnio?
    - Ma jok bre. Unervozio se kad sam krenuo, priteralo me najstrašnije. Pred njenom zgradom došlo do tačke bez povratka. Kenjalo mi se katastrofa. Nađem ja tu neko žbunje, onako, visoko - da me niko ne vidi. Usput nakupio lišća da se obrišem. Čučnem ja, skontam - gadan proliv, isprskaću se sav. Čučnem ja još niže da smanjim površinu rasipanja i zabijem muda pravo u koprive. Nisam odmah skontao, mislio da je trava, počeo da sipam, nevera kako mi je laknulo. Kad je počelo da peče, trgnem se i ode mast u propast. Isprskao sam patike, farmerice, zid od njene zgrade i predsednika kućnog saveta koji je izašao da me zamoli da to ne radim pred zgradom. Jedva sam živu glavu izvukao.
    - Hahahaha, nije mi samo jasno kako si mudima u koprive, kako nisi tuksonom?
    - Brate, ja sam krenuo da je tršim, bio je dignut kao jarbol.

    -----------------------

    - Ženo, rešio sam nas bede! Legle pare od kredita, već sam rezervisao letovanje, vidi što sam nam kupio mobilne, da i mi budemo normalan svet, a bio sam i račune da platim, neće ništa da seku ove krvopije!
    - E nazdravlje Miloje.
    - Što bre?
    - Zvao je tvoj šef danas. Dosadilo im je da svaki dan izlaziš sa posla ranije zbog kredita - rekao je da ne moraš sutra da ideš na posao, dobio si otkaz.
    - E moj Miloje, jajima u koprive, moj Miloje...