Мислим не, ја немам никаквог посла и баш сам тебе чекала да ми изнесеш ту генијалност. Оно, читав живот само такве предлоге јурим и не бих знала шта да радим са својим животом да нисам ово чула. Ма, изгуби се у виду ситниша по џеповима! Отпишај!
- Сад нешто размишљам, било би добро да средим мало викендицу, сигурно је пуна прашине и паучине...
- Супер, обуци се и почни.
- Па видиш и хоћу. Ја ћу да скинем завесе и да обришем прашину, а ти би могла да усисаш и поспремиш постељину, после ћу ја да опер...
- Ма једва чекам, е. Оно, баш сам расположена и немам паметнија посла.
- Што?
- Ае бре, ако ти се чисти - чисти, ја идем дучим. И мрште од мене са том прљавом крпом!
Izraz koji često koristimo a nismo ni svesni kakvu gramatičku besmislicu koristimo, što važi i za izraz taman posla. Ako bi se bukvalno preveo, to bi izgledalo otprilike ovako:
Sa velikim naprezanjem, mlako, slabo, teško, s mukom, provodim vreme u iščekivanju nečega što silno želim da se dogodi što pre.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.