Jeremija Krstić
Simbol srpskog vojnika iz Prvog Velikog rata. Nadčovek. Ne onaj Ničeov, izmišljeni i teoretski već pravi superheroj koji je hodao zemljom. Ovom zemljom. Tvoj čukundeda bre! Odvoji vreme, popričaj sa dedom, pitaj ga za njega, dok još ima ko da ti priča o Soluncu. Slušaj 'vamo i pamti:
Kao predigru Velikog rata, zagrevao se Jeremija u dva Balkanska rata sa Turcima i Bugarima. Rasterao gamad i napravio veliku Staru Srbiju. Video to švaba, usta ga jebem, pa nagrnuo preko Save. Tukao se Ješa na Ceru i po Mačvi, krenuo u kontra-ofanzivu sa Kolubare i povratio Beograd, preživeo tifus, morao u povlačenje, sada napadnut i od Bugara, prešao albanske gudure, spao na 40 kila, domogao se Krfa, oporavio se za 3 meseca, otišao na Solunski front, osvojio Kajmakčalan, preležao beri-beri, krenuo u totalnu ofanzivu, prošao pored svoje kuće i ušetao u Zagreb kao pobednik. Usput sahranio hiljade saboraca, vidao rane junačke, trpeo bolest, glad, žeđ i zimu, a da koricu hleba nije ukrao.
Došao kući i našao desetkovanu porodicu i propalo domaćinstvo. Skinuo uniformu, obukao gunj, pa se vratio mučeničkom seljačkom životu ne bi li oživeo svoj mal, samim tim, opet pomogao državi. Sve vreme ćutao, retko govorio o ratu i političkim problemima. On je svoje ispunio i prebacio za još tri života. Vojnik kome se divilo čovečanstvo, pošteni i vredni domaćin od reči i ugleda.
Nek' je slava tebi Jeremija, dok je sveta i veka. Mi nemamo načina da ti se odužimo, skoro smo te i zaboravili, sram nas bilo. Takvih Srba, nažalost, više nikada nije bilo, niti će biti.
Pitanje: kako su Srbi za samo 100 godina od nadljudi postali polusvet? Šta smo bili, a šta jesmo? Mislite o tome.