
Омиљена продавница сваког детета, потенцијалног наркомана осамдесетих година прошлог века. Лепши мирис није постојао, остајали би смо док нас не истерају, а нове папуче су се чувале у штеку за каснији сниф, могле су да трају и по два-три месеца. Маштали смо да се запослимо ту, а Сплит смо замишљали као место од пластике и гуме окупано сунцем и ПВЦ аромама...
...А ова кинеска пластика смрди ко цркнути пацов...
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.
Plus, iako nisam tada ni bio rodjen... :)
au brate, u prolazu ispod robnjaka, odmah do jelovice. moj cale znao poslovodju, koliko sam papuca samo tu kupio!!! mogle su da traju i po dve sezone, ako mene pitas...
+++
Tad se sve pravilo kako treba ili se išlo na robiju
++
fino ++