
Hipici su bili odbegla deca samoupravljanja, ali nisu preterano daleko stigli, ma koliko da su to prvobitno hteli.
Mala razlika je što su samoupravljači navikli da ustaju rano i uvek idu na ista radna mesta i da tupe o socijalnoj pravdi i jednakosti i da se usput ogrebu za neki seks u radno vreme, a hipici su morali da idu na razna mesta da bi se ogrebli za neki seks i usput da filozofiraju o socijalnoj pravdi i jednakosti. Hipici su morali mnogo da se muče i nekako nabave svetsku muziku za svoje radoznale uši, a samoupravljači nisu morali ništa da slušaju, a nisu morali mnogo ni da rade. I jedni i drugi su u po nešto duvali i tu bili potpuno isključivi i netolerantni prema drugoj strani...
Ipak... i sve u svemu - radno seksualni učinak skoro isti, ostaviše svojoj deci dve jebivetarske struje da žive u komuni, getu, il već kako se zovu te marginalije.
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.