
Hipici su bili odbegla deca samoupravljanja, ali nisu preterano daleko stigli, ma koliko da su to prvobitno hteli.
Mala razlika je što su samoupravljači navikli da ustaju rano i uvek idu na ista radna mesta i da tupe o socijalnoj pravdi i jednakosti i da se usput ogrebu za neki seks u radno vreme, a hipici su morali da idu na razna mesta da bi se ogrebli za neki seks i usput da filozofiraju o socijalnoj pravdi i jednakosti. Hipici su morali mnogo da se muče i nekako nabave svetsku muziku za svoje radoznale uši, a samoupravljači nisu morali ništa da slušaju, a nisu morali mnogo ni da rade. I jedni i drugi su u po nešto duvali i tu bili potpuno isključivi i netolerantni prema drugoj strani...
Ipak... i sve u svemu - radno seksualni učinak skoro isti, ostaviše svojoj deci dve jebivetarske struje da žive u komuni, getu, il već kako se zovu te marginalije.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.