
Iako sam naslov govori o čemu je reč, može da se doda i da se izraz upotrebljava, ne samo u ugostiteljstvu i na dvoru, već i u drugim prilikama i na drugim mestima gde se iskazuje preimućstvo sredstva nad ciljem.
- Niste mi ostavili nijednu jabuku? E, kakvi ste...
- Sedi tu, čoveče, i ćuti, kad nema, ni car ne jede.
------------------------------------------------------
- E, jebi ga, hteo sam i ja s vama bajsom u Ulan Bator, preko Dušambea, ali nemam zdrave gume.
- Eh, znaš kako kažu, kad nema ni car ne jede.
------------------------------------------------------
- Ženo bre, gde je ona srnetina, jel sam ja išao u lov samo ti i Urke da jedete? Jao, poludeću od vas, ima da prenesem prestonicu u Carigrad...
- Sedi bre miran, sad ću da ti stavim jaje na oko, jebala te srnetina, kad nema ni car ne jede...
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.