Prijava
  1.    

    Kad se umažeš govnima, nijedan sapun ti ne pomaže

    Krilatica tamo nekog mislioca sa ulice koja najbolje opisuje momente kada čovjek krene stranputicom, zaglavi se u sopstvenom beznađu, tražeći put koji ga vraća tamo gdje je krenuo. Preduzimajući niz očajničkih, traljavih mjera on pokušava da se izvuče iz kaljuge u koju je upao, ne shvatajući da tako samo može potonuti dublje, dole u jebenu unutrašnjost Zemlje. Svaki njegov potez je uzaludan jer je greška toliko kardinalna, da je njeno ispravljanje nikada ne može biti potpuno. Džaba sitni kozmetički detalji, jer oni samo zamaskiraju
    nevoljom iznakaženo lice, kad sve što pokušaš, vrati te na isto.

    Neki se samo predaju, puštajući da ih nosi život, onakve kakvim su postali. Umazane. Jer sve je Panta rej, a i mi smo...

    - Matori, šta to radiš sa svojim životom?
    - Pijem pivo. Drkam pet puta dnevno, kad oće da mi se digne. Inače ne drkam.
    - I kuda ćeš dalje, jebote, matori?
    - Tamo odakle sam i došao, u pizdu materinu, u prah.
    - Pa pokušaj nešto uraditi sa svojim životom, mrdni se ukurac!
    -Šta mogu. Traljava je ova moja sudbina. Znaš ono kad razbiješ flašu od patos. Vidiš, nju više ne možeš sastaviti. Možeš samo skupiti djeliće i reciklirati, ali malo morgen, to neće biti više ista flaša..
    - Jebeš mi sve ako ja tebe šta razumijem?!
    - Jebiga, kad se umažeš govnima, nijedan sapun ti ne pomaže. Uvijek smrdiš. Čak i kad ne smrdiš, imaš neprestano taj osjećaj da smrdiš, iako ne smrdiš...
    - Aupičkumaterinu, ti stvarno smrdiš ko tvor.