Prijava
  1.    

    Kafe bar "Vukovar"

    Trejd mark devedesetih, u ratnim godinama i neposredno posle rata kad vlada bezakonje i kad su svi naoružani do zuba. Kafane koje po pravilu odnesu više života od crne tačke na putevima.

    Ugostiteljski objekat koji se tako ne zove, već mu ime daju zbog čestih oružanih obračuna u kojima meci sijevaju kao u gorepomenutom gradu na početku rata u bivšoj Jugi. Rijetko koji grad se u to doba mogao pohvaliti da nema bar jedno ovakvo mjesto.

    Preko dana je to mirni kutak, nerijetko sa baštom okrenutom prema glavnoj ulici, gdje se skupljaju žestoki momci i lokalne sponzoruše kako bi popili kafu i bili viđeni. Problem nastaje kada padne noć. Nabijeni u uzani prostor (pošto je za baštu hladno) i urađeni lošim alkoholom, klanovi od 5-6 članova počinju da gledaju poprijeko jedni druge. Dovoljno je očešati ramenom nekog od njih dok pokušavaš da se probiješ do šanka i obračun kod O.K. korala može da počne.

    Na ferku pesnajama zaboravi. Ta niko neće da prlja ruke, nego gospodski, metak u cijev, utoku za pojas - i spreman si za izlazak. Ček', treba ti još nešto...

    - E, baš mi je drago što si došao! Nismo se vidjeli - koliko? Šest godina?
    - Tačno toliko! Jebeni rat. Zaboraviš da imaš rođaka.
    - Spremi se, vodim te večeras malo u život u ovu moju selendru.
    - Može, al' ja ću ti reći gdje ćemo. Idući od autobuske prema tebi, prošao sam pored nekog kafića, mislim da se zove "Martini". E, tamo večeras idemo!
    - "Martini"... Dugo vremena nisam čuo da ga neko tako zove.
    - A, kako ga zovu?
    - Kafe bar "Vukovar". Što moramo baš tamo?
    - Kak'ih sam treba vidio danas... Plavuše, gore bodi, dole minić, sijeva noga k'o nova mistrija. Idemo tamo, pa kud puklo da puklo.
    - Da, puklo... Dobro, ići ćemo u "Vukovar", ali prvo ovo obuci.
    - Šta ti je to?
    - Košulja od kevlara.