
Kao što je poznato, Srbija je zemlja koja ima puno radnika koji rade u administraciji. Da se ne lažemo, većina njih ništa ne radi, a oni koji rade su uglavnom babe od 65 godina, na zalasku karijere. Tu se stvara ogroman višak....
----------------------------------------------------------------------------------------------------
...On je Sebastijan. On nosi pederušu, firmirane naočari i polo maju. Onu od 12 hiljada. On takođe radi. Mnoogo radi. Ali ne toliko mnogo da ne može par sati da posedi u gradu sa svojim drugom Kristijanom. Kristijan takođe radi. Ubija se od posla koji mu je, kao i Sebastijanu tata našao, zato što je dobro poznavao direktora. Ali opet, taj direktor je mnogo loš čovek, maltretira ih, neće da im poveća platu na 1300 evra i ima ružnu frizuru. Jebem mu majku, kako ima ružnu frizuru. Zato što je direktor gejčina nesnosna, naši junaci moraju stvari da uzmu u svoje ruke. Moraju da zarade lovu, i to brzo. U igri su kule i gradovi, hoteli na Kopaoniku, vikendice na Zlatiboru, odmarališta, automobili, fudbalski klubovi...Problem je samo kad se lepo izdogovaraju, ko će da plati piće. Tad se biznis završava, kao što je i počeo.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.
Previše je ovakvih u Srbiji... +
Nismo propali tek tako.