Prijava
  1.    

    Kako god okrene, kurate je sreće

    Nesrećnik. Neko ko nema sreće ni u čemu čega se dohvati, tj. sreća mu je kurata. Ništa njemu ne ide od ruke. Čak i kada se čini da ima sreće, to je samo varka, privid, jer to biti ne može.

    Budim se, sav srećan, danas mi je rođendan. Ulazim u kupatilo, stajem pod tuš, nema tople vode, skočanjim se od hladnoće, presedne mi tuširanje. Ali, dobro, danas mi je rođendan, moram da budem veseo. Hvatam se za peškir, nema ga. Nema jebenog peškira za tuširanje! Dobro, dobro, smiri se, budi veseo. Stisnem zube i obrišem se onim za noge. Smrdi k'o fuga, mamu mu jebem. Osmeh na lice, upadam u kuhinju, prilazim ženi da je poljubim, ona se izmačinje, kaže mi da nema vremena i da je doručak na stolu. Uzimam tiganj, u njemu dva zagorela jaja. Pa, dobro bre, jel može čovek bar u svojoj kući da jede normalno?! Ali, dobro, zgutam ona jaja, jurim napolje i sedam u Juga. Govno neće da upali! Pa tako mi i treba, kad kupujem šklopociju od Žarka Ciganina! Istrčavam napolje, jurim u autobus i uspevam da uđem u njega. Uspevam kurac moj! Mantil mi se zakači u vratima, ja povučem k'o konj, pocepam mantil i padnem na prašnjavi, usrani pod! Srećan mi jebeni rođendan! Dovučem se do firme, pred kancelarijom me dočeka šef, napušava me što kasnim. Ja se izvinjavam, gledam da obiđem debelog konja i uđem u kancelariju. U kancelariji me dočeka sekretarica, izljubi me i čestita rođendan. Ja iznenađen, prijatno, zahvaljujem se i sedam za sto. Kako li je samo znala? I onda posao, papir, štambilj, potpis ,papir, štambilj, potpis, papir, štambilj, potpis...
    Pauza. Sekretaricaa se ponudi da me časti pićem za rođendan. Što da ne? Prihvatim. Na pola puta, kaže da je zaboravila novčanik i pita hoćemo li kod nje. Pa, hajde... Sedamo u njena kola, sve vreme suptilno flertuje samnom. Prija mi... Ulazimo kod nje u stan, kaže mi da se raskomotim dok ona donese pića. Ukapiram šta hoće... Što da ne, ona moja rospija mi ionako tri meseca nije dala... Skinem se go i čekam. Ukapiram da nemam kondom! Jebote! Trkeljišem pantalone i novčanik, nađem neki sumnjiv od pre tri meseca. Ma, poslužiće... Utom se promalja sekretarica i pita me jesam li spreman. Spreman sam! Konačno i meni da se posreći! I onda vidim, ulazi ona, za njom moja žena, deca, tašta i roditelji pevaju "Danas nam je divan dan" i nose tortu! I pomislim: "E što sam kurate sreće..."