Prijava
   

Kako sam smuvao gospođicu Nepoznatu

Sećam se, a bilo je to pre oko 3 godine. Novembar, košava nosi ostatke nekad srećne i dobre 2008. godine. Vetar mi je ulazio u kožu, a hladnoća kroz đon propalih cokula, crne boje, kupljenih još na razmeni skijaške opreme pre 5 godina na beogradskom Sajmu. Sneg se osećao u vazduhu, a ja, bio sam (m)učenik drugog razreda Prve beogradske gimnazije na Dorćolu, imao sam 2 slabe, slušao rok en rol šezdesetih i sedamdesetih, svirao klavir u bendu ''Lenjivci'', nosio stricov kaput '' Igrenjskin'' koji je on dobio od svog dragog prijatelja, inženjera u Sibiru. Tada sam sve svoje simpatije dao jednoj osobi, gospođici kojoj ni ime nisam znao, mladoj dami koja je išla u 3-1, takođe moje gimnazije. Prvi pogled je pao u pozorištu na Terazijama, kada sam bio u redu da izađem na Kolarčevu, posle završene predstave, čini mi se ''Rodoljupci''. Odmah su sevnule varnice u mom kardiovaskularnom centru na levoj strani grudnog koša. Pomislih u sebi '' Uh, samo da ide u moju školu!'' Posle nedelju, dve, video sam je na odmoru i nisam krio oduševljenje. Iako sam naređao 3 keca, neme je bilo baš briga, jer sve moje potonule brodove, na suvo je vraćala ona. Nisam joj znao ni ime, pa sam je oslovljavao pred drugovima sa ''Nepoznata''.
Bila je čudo prirode. Za mene naravno. Imala je prirodno plavu kosu, koja nije svetlela na sunčevoj svetlosti kao pramenovi napaljenih tinejdžerki. Svetlo zelene oči, u kojima sam želeo da se ogledam, da budem toliko blizu, da mogu da joj prebrojim sve crvene tačkice na nosu. Visina oko 165 cm, bila je viša za jedno čelo od prekidača za svetlo u holu škole. Ja sam bio za glavu i još malo. Nije bila ni debela ni mršava. Moji drugovi su rekli da je solidnog izgleda i da ima lepu pozadinu. Ali to meni nije bilo važno. Želeo sam da osetim pravu ljubav, s obzirom da nikad nisam imao devojku i da sam seksualno nepismen. Silno sam hteo da mi ona bude prva žena u mom životu...
Dugo sam razmišljao kako da joj priđem. Nismo se poznavali. Potajno sam je gledao kad god sam mogao i uvideo da i ona meni vraća poglede. ''Dobrog li znaka''', pomislih,''Možda će stvarno biti nečega''. Nisam hteo da ona nekako dozna, preko svojih drugarica, da se meni sviđa, već sam to želeo da učini moja malenkost. Došao sam do zaključka da bi bilo dobro da joj izrecitujem ''Pismo Onjegina Tatjani''. Ortaci su mislili '' Ti si lud, najebaćeš, ne radi se to tako!''. Ali nisam mario, kad nešto radim iz srca, onda to i uradim, pa kud puklo da puklo!
I sve je počelo 7. novembra. Snimio sam je kako izlazi malo pred kraj sedmog časa oko 19 i 58. Nisam mogao više da samo gledam i sedim, trebalo je uraditi nešto. ''Mogu li do Vecea, baš mi je hitno'', izustih kroz zube i praveći se da cupkam.
''Pobogu Milenkoviću, zvoni za 5 minuta!''.''Ali ne mogu da izdržim, molim vas profesorka''.''Ajde, ali se vrati Brzo!''. Krenuo sam koliko me noge nose. Istrčao sam iz škole prema dvorištu i profesorka istorije me je uhvatila kako trčim kroz školsko dvorište, odakle jedino i sme da se ulazi i izlazi iz škole, pošto je glavni rezervisan za profesore i dišu. '' Odmah se vrati na čas! Milenkoviću! MILENKOVIĆU!!!'' Urlala je kao prestrašeni Rimljani, koji su se sklaljali od Hanibala. ''Boli me uvo, ionako sve znam iz istorije, jebe mi se za čas'', to je bilo moje opravdanje. Nije je bilo u dvorištu, trčao sam niz Dušanovu i onda odjednom video sam je kako prelazi ulicu kod Skadarlije i penje se Cetinjskom do Šumatovca. Nisam baš sa sobom rasčistio kada da krenem u napad, ali čekao sam neku čistinu bez mnogo ljudi okolo. Skreće u Kosovsku, idi na Taš, nadao sam se. I uspelo je, sve što je bilo do Svevišnjeg, urađeno je. Prekrstih se, pogledah prema Mesecu i cugnuo malo acetonare, vodke koju sam kupio na prvoj trafici, u slučaju treme. To je bila velika greška, bazdio sam na Šlj kvalitet ruskog pića. Nigde nikog, sve pusto, u pozadini se čula pesma ''Thirteen'' od Big stara. Voleo sam tu pesmu i to mi je donosilo samopouzdanje. Još jednom sam pogledao u crno nebo, pa na sat. Bilo je tačno 20 i 25. To je to. Još samo par koraka i eto me...
''Stanite, mlada damo'', progunđah, dok mi je jezik trepereo, a glava odzvanjala od stida.
Okrenula se i rekla '' Da, mladiću?''.Video sam joj blag osmeh na licu upućen meni. Nisam mogao da počnem rečenicu, dah mi je zastajao na sredini prvog sloga. Pogledao sam prema nebu, udahnuo duboko i nastavio.
'' Sviđaš mi se, evo ne znam kako da ti kažem, umirem za tobom''... Ako ovo ne uspe, do kraja života će me zajebavati, milio sam, ali nije bilo tako. I ona je bila uplašena ali bila je bolji glumac od mene.
'' Ovaj, pa i ti se meni sviđaš, ali nisam mogla da te pitam u školi nikad, bila sam nesigurna, ali sad, sad mi je lakše''. Njene oči su upijale svetlost obližnje svetiljke i bio sam kao, drogiran, dok sam je gledao. Vidio sam da je već osetila smrad iz mojih usta, za koju je kriva vodka.
''Znam, razjašnjenje tužne tajne duboko će vas uvrediti, kakav će prezir plemeniti izreći vaše oči sjajne...'', bio je to Puškin. Onjegin je bio pravi pogodak, ali ovo je ravno lutriji, da devojka koju ni ne poznajem, a ni ona mene, smuvam za samo pola sata... Posle izrečenog pisma, bio sam u šoku, jedva sam stajao. A onda je došla sedmica na lotou.
''Pišem vam, šta bih znala bolje, i šta vam više mogu reći..'',opet Puškin, samo Tatjanino pismo Evgeniju. Uhvatili smo se lagano za ruke, poljubili se na kratko, i ona me je vodila prema prvoj klupi... Eto, tako je to bilo, sve od sad je patetika i bilo bi suludo prepričavati kako se ljubiti sa osobom koju volite. Ja to ne mogu. A mislim da ni Puškin to ne bi znao...

Komentari

Не капираш праву уметност.

Divno prezimenjaku, vredelo je pročitati.

Слушај овог пуњача хахаха. Браво од мене плус на дефиницију!

Хвала људи, писао сам из срца! :)

Plus omiljeno print skrin štampam! Predivno! Nemam reči!

Aaaaaaawww!
Evo ti plus!

фала, дубоко заваљујем

бухахаха, али била је невина тада :)

Онда није то та, ипак. :Д
+

Њес са шлагом ра је дефка, ал ево ти сплу матори, честитам.

хвала аутори!

+ и * јер је лепо написана и аутобиографска. Видим да желиш даму.

наравно, дај Боже да ја овако одрадим рибу :)

.... а онда јој је страствено зарио у чмар па у пичку , док је у позадини звонио његов телефон мелодијо, Томе Здравковића "она плаче он је нежо силује" .... звао га је саветник за условну ....

Бухахахаха, ја сам фин младић :)

Joooj, koliko je lepo. Omiljeno. Svi moguci plusevi na ovo.

toliko pederski, da ti moram dati + i zamoliti te da mi pošalješ Onjeginovo pismo, nikad nemam strpljenja do kraja da ga čitam

Вреди ли што год ово да се прочита?

То је израз емоција! ово ће бити једног дана обавезна лектира!

Вреди ли што год ово да се прочита?

jos pitas, citaj.

Прочитах. Не свиђа ми се како си написао, али сам дао плус, јер ценим личне исповести и кад неко има муда да опише тако нешто.

Морам да признам да си ме негде при средини текста подсетио на мене кад сам био у тим годинама. Само што сам ја тад, за разлику од тебе, испушио грдно, па је то оставило последице и данас сам прек човек.

a sta znam, meni lici kao da nije bila 2008-ma, nego 58-ma....

i to 1858...dal su tad zenskinje isle u skolu?

nemam pojma, nekako je ceo tekst onako...

stani malo mlada damo, da mladicu....

joj, dobro je!
da se niste smuvali, oplakala bih, već su mi suze malko krenule -.-
i + za onjegina! :))

Lep tekst. Murš na neki blog.

Sto rece Javo, kao da je rec o 1858...

Vidi, Kornelije, cenim da si dobar momak. Ne moze los covek ovako fino da se ophodi prema damama. Medjutim ovo je surovo vreme. Ne tolerise se retorika nasih baba i dedova. Jos manje se tolerisu recitacije i citati. Kapiram da nisi buzdovan koji se sluzi metodom kurac u picku, ali jebao si mu majku i ti covece.

Stvarno. Cenim iskrenost....ali reci mi da nisi ozbiljan bio sto se tice ovoga gde recitujes "Pismo Onjegina Tatjani".... Reci da se salis...

Za to se danas u najmanju ruku dobija sljaga.

Ipak, imajuci u vidu da je bolje i to nego da si neka seljacina koja muva pizde uz opasku "da te provoza cika malo", te da svako nosi svoj krst...

+ za stil pisanja...

I smanji tu romantiku malo. :)

Neka moderno vreme, kolektivistička bahatost i neumnost međuljudskih odnosa puše kurac!
Ljubavna igra između muškarca i žene je najviši oblik igre, u kom dolazi do izražaja nesputano igračko biće, što znači stvaralaštvo ljudskog u najneposrednijem obliku.
Eh da je 1858.
+ i *

Inače ne volim ovakve pričice pogtotovo sa dozom jeftine patetike :), ali fino je napisano, svidža mi se :)
+ *

Evo +
Teraj tako, bole te kurci. Ima onih koje se loze na to, znam, veruj mi. Ma sta koj kurac, loze se sve, samo je razlika u mozgu. Znaci neka pada na Onjegina garant, jedino sto to verovatno nije ta sto ti se svidza, a mozda i jeste....

Хвала вам свима. Јесте, мало сам претерао, али мислим да је Оњегин веома оригинално решење, али опет, као да је 1857. Мало ме подсећа на она срања од Мир Јам, али опет, дошло ми, па сам писао из срца. Послао сам Редакцији Забавника, пошто видим да су рибе полуделе за овим, а и остали аутори мисле да је стил добар. На крају, ја ћу вероватно овако и кренути да мувам ту ликушу, па куд пукло.

Висина око 165 цм, била је виша за једно чело од прекидача за светло у холу школе.

idem u istu školu, isti smer, isti razred
i kažem da je ovo epik
uzgred, brate, mislim da nisam dobro razumeo početak ali drugi put ćemo o tome
+++++

dadoh ti plus, a moje mišljenje o Onjeginu si već dobio na onoj temi :)

Болештина од дефиниције, свиџа ми се. +
које си годиште Корнелије? и јел на крају ово нека фикција?

Дадох +...Требало је имати муда за тако нешто...Само што је почело да ме нервира то око исповести,курац,палац,љубав,пичке материне...После Данке је почела лавина таквих дефки колико сам приметио...

I nije nešto, ali sam dao plus, jer volim te autobiografske.

Teen&Bravo ispovjedaonica.

Ovo se nije stvarno desilo?!

Деси ће се! :)

Кад је то билоо?? Јесте ли се креснули? :)))

Ipak, imajuci u vidu da je bolje i to nego da si neka seljacina koja muva pizde uz opasku "da te provoza cika malo", te da svako nosi svoj krst...

Шта фали овоме , ја то стално користим ....

iako je ovo predivo i iako ovo svaka normalna djevojka želi, ja mislim da bi umrla od straha kad bi mi u noći spopao dečko u starom kaputu smrdeći na alkohol recitujući mi Puškina
na njenom mjestu bi mi srce skočilo u grlo i izudarala bi te torbom a zatim pobjegla glavom bez obzira
al ovo je divno.... ihhhh... evo sva sam se raznježila sad :))))

Ja mislim da je autor Cornelije jedan narcis kome je najbitnije da ostavi utisak i dugo sećanje, što rade i oni manijaci u parku, jer da je on stvarno nestrpljiv od tog ljubavnog žara od kog uzdiše, kako nas već laže u ovom traktatu, odavno bi nešto učinio. Nešto normalno što priliči mladiću njegovih godina, a ne ovom pesničkom zamagljivanju istine. Laže kao što laže i taj Puškin! Avaj, što dadoh plus! Na lomaču njega a defku u grob da ne uznemiruje tanana ženska srca.

Zašto ovo nije u odabranima, ovo je remek djelo, pročitao sam prve dvije riječi i stavio u odbarane. Svaka čast !

Minus.
Poprilično sam siguran da si ovo ukrao od nekog i samo prepravio neke detalje.
A i da nisi, gde se to neko sa 16 godina obraća drugom šesnaestogodišnjaku sa 'gospodine' ili 'gospođice'? Imao sam jednog poznanika u srednjoj koji je imao običaj da mi povremeno kaže 'dobar dan gospodine Mihajlović' ali taj lik je bio lud. Bukvalno. I ko JEBOTE zna Onjegina napamet? A još i da sretne drugu osobu koja isto zna? A sam si napomenuo da je bila 2008.
Dakle, ili si uzeo tekst od nekog u čije je vreme ovo bilo normalno, ili si pa... nerealan. Da ne kažem neku težu reč.
Mada sam tekst nije loš, previše je izlizano. Svi koji krenu da pišu neku ljubavnu pričicu krenu da preteruju sa tim opisima i pokušavajući da dočaraju njihovu čežnju, opčinjenost ili šta ti ja znam, dobije se neki kičasto-nerealni prikaz ljubavi. Utisak nakon čitanja takvog pisanija je da autor zapravo nikad zapravo nije voleo ili bio zaljubljen, već da je o tome samo čitao.

I, šta bi na kraju? 'Si uradio ovo i zašto nisi? Šta čekaš? :)

Прво, својеручно сам направио, без икаквог преписивања, нигде нисам ни добио идеју на нету, све сам замислио, ово је уметничко дело и могу да ословљавам рибу како ја хоћу, иначе читао сам неке књиге ''Болно одрастање Адријана Мола'' у коме се ословљавају са лепа дево и господару... и ја знам оњегина напамет јер је то био домаћи задатак из српског, не цео Оњегин већ писмо које он шаље Татјани. Та особа мора да зна, јер знам план и програм за други и трећи средње из српског језика, тако да је та риба то учила пре годину дана, а та 2008 је небитна година, ставио сам је, само да буде мало даље од садашњости. Рецимо да сан нереалан. А ово си погодио да је аутор само читао.
Путине, сутра крећем!

Сутра могу да је сачекам док буде одлазила из школе, иначе увек оде пре мене...

Volim kada se raspiše neko ko zna da piše.
Odlična pričica, vredi pročitati +

хвала ти џони!

хвала ти џони!

Ništa, ništa, sa uživanjem sam čitao :)

HHAHAAHAHAH brate koji si kralj!! Recitovao si ribi pismo Onjegina Tatjani. Nikad ne bih imao muda za to lolol

Не царе, ово је фикција, али хтео сам да јој рецитујем али нисам имао муда, јебига, разочарах те.

Јес' нереално, али заслужио си плус. :)

Дадох минус на ово патетисање.

Е сад, размишљам се овде већ неко време како да ти поручим оно што желим. Видим да су ти и други штошта писали.

Бићу директан. Знаш шта си ти? Једна обична слинава пичкица која ужива у својој патњи. Што пре престанеш тако да се понашаш, биће боље по тебе, веруј ми.

Размисли добро о овоме што сам ти рекао. Ај, уздравље.

Joooj, koliko je lepo. Omiljeno. Svi moguci plusevi na ovo.

Pa jesi li je defloriso?

ПЕДАЛА људи. . .

Au, ovo ide u omiljene istog trena. Vrh. +++

Ovaj Milenković je idiJot! Ladno je zaboravio torbu u čkolje, ili je možda sa torbom kao krenuo u vecu.
Dao sam +. Nije mi nešto al' ajd'.

nnne. uglavnom dajem pluseve, ako ocenjujem uopšte, jer me mrzi da lupam minuse svemu i svačemu, ali ovde stvarno nema šanse. nisam toliko ravnodušan.
ajd kad čitam nešto ovako (dobro, ne ovoliko srceparajuće) od nekih malo starijih koji su na neki način iskusili to o čemu pišu, pa dam plus. ali na fiktivnu patetiku - ne, ne, mladi gospodinčiću.

ионако је написано у време патетисања. Хвала

ALAL VERA!!!
omiljeno

ал си се просро кики партизану

Transferije ne jebe.

bas si mu jebo kevu...

O jebem ti rate majku.

i u mojoj školi su svi koji su imali tri keca znali da recituju Puškina i bežali sa istorije jer znaju sve pozz
a da GAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAY!

Дефка коју свако треба да прочита кад дође на сајт
У неким тренуцима ми је био мало трансфер али опет је симпатично, у даху писано, омиљ

Омиљеновање! +

Spavallica
Joooj, koliko je lepo. Omiljeno. Svi moguci plusevi na ovo.

Šanzamm
Neka moderno vreme, kolektivistička bahatost i neumnost međuljudskih odnosa puše kurac!
Ljubavna igra između muškarca i žene je najviši oblik igre, u kom dolazi do izražaja nesputano igračko biće, što znači stvaralaštvo ljudskog u najneposrednijem obliku.
Eh da je 1858.
+ i *

Sumpor ti žeženi jebem da ti ne jebem.
*

jebote tačno se sećam dana kad sam ovo pisao, ima 7 godina skoro sunce ti jebem

Koliko si zenski pojebao za ovih sedam godina?