
Uvek isto. Obrtanje iste priče nekoliko puta. Stalno ponavljanje, dosadno i Bogu i narodu. Zna se da malo stariji profesor uvek ima da ispriča nešto. Nešto što će obrtati sve 4 godine kroz srednju. Boli me kurac što je on zapeo za tarabu kao mladić kad je išao da prči ćerku debelog majstora Mileta.
- Brate, jesi ti čuo za nekadašnju Ćomijevu ekipu i kako su zaglavili u buvari? Kažu, išli gradom i pjevali neke nacionalne pjesme, policija ih zaustavi, oni se ispizde, ubiju Boga u onoj dvojici policajaca, jednom arkada razvaljena, drugom ruka slomljena. Posle kaže nastavili, dok se nije čula škripa guma i interventna izašla, držali su se dobro, ali posle ih otresli od batina ovi iz interventne.
- Boli me kurac za Ćomijevu ekipu. Znam tu priču već 2 godine, prvi put je bila zanimljiva, posle je postala profesorova priča.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.