
Uvek isto. Obrtanje iste priče nekoliko puta. Stalno ponavljanje, dosadno i Bogu i narodu. Zna se da malo stariji profesor uvek ima da ispriča nešto. Nešto što će obrtati sve 4 godine kroz srednju. Boli me kurac što je on zapeo za tarabu kao mladić kad je išao da prči ćerku debelog majstora Mileta.
- Brate, jesi ti čuo za nekadašnju Ćomijevu ekipu i kako su zaglavili u buvari? Kažu, išli gradom i pjevali neke nacionalne pjesme, policija ih zaustavi, oni se ispizde, ubiju Boga u onoj dvojici policajaca, jednom arkada razvaljena, drugom ruka slomljena. Posle kaže nastavili, dok se nije čula škripa guma i interventna izašla, držali su se dobro, ali posle ih otresli od batina ovi iz interventne.
- Boli me kurac za Ćomijevu ekipu. Znam tu priču već 2 godine, prvi put je bila zanimljiva, posle je postala profesorova priča.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.