Prijava
  1.    

    Kevino ime

    Najstrože čuvana tajna svakog tinejdžera, na osnovu ovoga možemo zaključiti privrženost ortacima iz vrtića, jasno je, njih moramo trpiti da ne bi svima rekli ime keve. U trenutnom stadijumu moje adolescencije primetio sam naklonost ljudi ka prozivanju, pogotovo tuđih majki. Jedno od retkih primera gde je država mislila na nas, te u krštenici piše ime oca, što nas je poštedilo čuvanja takvih dokumenata ispod tepiha.

    Adolescent1:"Kako ti se zove keva?"
    Adolescent2:"Kaži ti meni pa ću ja tebi."
    Adolescent1:"Ok, moja keva se zove Marija."
    Adolescent2:"Marija Pizdarija? Ne seri da je to tvoja keva? Au brate..."
    Adolescent1:"Puši ga, kako se tvoja keva zove? Govori odmah da ti ne bih jeb'o mater!"
    Adolescent2:"AAA Marija Pizdarija, auu tvoja keva poznata..."

    Prilikom prozivanja, strana koja proziva poseduje prilično dobar osećaj, jer dotičnu gospođu ne poznaje, kako god, prozivanoj strani ovo ume izuzetno teško pasti, s obzirom da može da vizualizuje lik svoje majke što stvar čini mnogo težim, te iz ovakvih prozivki može proizaći različiti tipovi sukoba.

    Adolescent2:"E, nabavio sam broj tvoje keve, zvaću je noćas."
    Adolescent1(:pesnica u glavu:):"Koga ćeš sad da zoveš, pičko jedna krezubava?"