
Pomalo surova igra koja vuče korijene iz Hercegovine, a igraju je djeca u periodu od 4. do 8. razreda osnovne. Sastoji se u tome što se izabere jedno mjesto, obično bandera ili ćošak zgrade, kao početna pozicija odakle kreće osoba koja "kleči". Ona skakuće na jednoj nozi a cilj joj je da drugom nogom udari nekoga od ostalih, kojima je, logično, cilj da ovog prvog izbjegnu. Teren "kleče" je ograničen, a ukoliko jedan od bjegunaca bude udaren ili izađe van terena, mora što prije da stigne do početne pozicije, dok ga svi ostali udaraju nogama usput. Ista sudbina sljeduje i osobu koja "kleči" ukoliko sa obje noge dodirne zemlju, a ukoliko mu se to ponovi 3 puta, onda se pravi kolona, takozvani "tunel", kroz koju mora da protrči, dok ga ovi udaraju nogama. Kao što se može očekivati, u ovoj igri povrede su vrlo česte, ali joj to i daje dodatnu draž. Sve u svemu, izuzetno korisna igra za liječenje kompleksa i iskaljivanje frustracija na drugima.
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.
Jes brate surovo :)
+++
Oni koji nisu igrali slične igre danas biju žene! +++
Đe bolan, taman se iživiš fino prije škole u dvorištu i onda miran k'o bubica na času. :D