
Pomalo surova igra koja vuče korijene iz Hercegovine, a igraju je djeca u periodu od 4. do 8. razreda osnovne. Sastoji se u tome što se izabere jedno mjesto, obično bandera ili ćošak zgrade, kao početna pozicija odakle kreće osoba koja "kleči". Ona skakuće na jednoj nozi a cilj joj je da drugom nogom udari nekoga od ostalih, kojima je, logično, cilj da ovog prvog izbjegnu. Teren "kleče" je ograničen, a ukoliko jedan od bjegunaca bude udaren ili izađe van terena, mora što prije da stigne do početne pozicije, dok ga svi ostali udaraju nogama usput. Ista sudbina sljeduje i osobu koja "kleči" ukoliko sa obje noge dodirne zemlju, a ukoliko mu se to ponovi 3 puta, onda se pravi kolona, takozvani "tunel", kroz koju mora da protrči, dok ga ovi udaraju nogama. Kao što se može očekivati, u ovoj igri povrede su vrlo česte, ali joj to i daje dodatnu draž. Sve u svemu, izuzetno korisna igra za liječenje kompleksa i iskaljivanje frustracija na drugima.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Jes brate surovo :)
+++
Oni koji nisu igrali slične igre danas biju žene! +++
Đe bolan, taman se iživiš fino prije škole u dvorištu i onda miran k'o bubica na času. :D