Pomalo surova igra koja vuče korijene iz Hercegovine, a igraju je djeca u periodu od 4. do 8. razreda osnovne. Sastoji se u tome što se izabere jedno mjesto, obično bandera ili ćošak zgrade, kao početna pozicija odakle kreće osoba koja "kleči". Ona skakuće na jednoj nozi a cilj joj je da drugom nogom udari nekoga od ostalih, kojima je, logično, cilj da ovog prvog izbjegnu. Teren "kleče" je ograničen, a ukoliko jedan od bjegunaca bude udaren ili izađe van terena, mora što prije da stigne do početne pozicije, dok ga svi ostali udaraju nogama usput. Ista sudbina sljeduje i osobu koja "kleči" ukoliko sa obje noge dodirne zemlju, a ukoliko mu se to ponovi 3 puta, onda se pravi kolona, takozvani "tunel", kroz koju mora da protrči, dok ga ovi udaraju nogama. Kao što se može očekivati, u ovoj igri povrede su vrlo česte, ali joj to i daje dodatnu draž. Sve u svemu, izuzetno korisna igra za liječenje kompleksa i iskaljivanje frustracija na drugima.
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.
Jes brate surovo :)
+++
Oni koji nisu igrali slične igre danas biju žene! +++
Đe bolan, taman se iživiš fino prije škole u dvorištu i onda miran k'o bubica na času. :D