
U neka prošla vremena je onaj koji je imao konja bio bogat čovek, a oni malo manje bogati imali su lošije konje za koje je bio rasprostranjen naziv kljuse.
Pošto boljeg konja nisu imali uzdali su se u to da i to kljuse može da im završi neke teške seljačke poslove.
Taj naziv je dobrodošao stvaraocima izreka (inače pretečama Vukajlijaša) da sastave čak i danas popularnu narodnu izreku koja nas uči u koga se treba uzdati u nevolji.
U se i u svoje kljuse.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Plus! Samo 4 plusa??
evo nek bude 5
Одлична - поучна +