
U ovoj su knjizi zapisani događaji budući, a zapisuje ih onaj koji budućnost vidi i može da je menja. Knjiga ne mora biti u obliku knjige, jer moć njena ne leži među koricama, već u ruci što olovku drži. Sudbina se zapisati može na svakom papiru koji se posle može nositi uz sebe, kao amajlija. Ko sudbinu zapisuje, namenjuje je sebi ili onome kome knjigu daje.
Sutra kupi: hleb, jogurt, dva sapuna i plati internet.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Dobra fora ovo na kraju, al da ne otkrivam +
"Sudbina se zapisati može na svakom papiru koji se posle može nositi uz sebe, kao amajlija.”
A posle i oprati sa farmerkama.