Prijava
  1.    

    Knjige Agate Kristi

    Ako pročitate jednu, pročitali ste ih sve.

    Sva njena krimi dela se mogu razvrstati na isti način, a svaka od tih knjiga se može podeliti u tri dela.

    Prvi deo, glavni zajebant u filmu (obično Poaro) dođe na neko mesto i tu neko umre. U stvari ga roknu.

    Drugi deo. Počinje agonija... Poaro (da uzmemo njegov lik, ipak on najviše jebe) krene da ispituje sve redom, pronalazi dokaze, materijal, otkriva mrtve predke, itd. Izjebavanje slučaja mrtve, bogate kuje sa ogromnim nasledstvom iz svih mogućih i nemogućih uglova.

    Treći deo. On je najkraći ali najsloženiji deo knjige. Brkati Belgijanac ih sve skupi u neku usranu prostoriju i tu kreće opet drkanje. Doduše, mnogo kraće. Prc, trc, izvuče ubicu iz naftalina, ovaj sve prizna, divi se velikom umu detektiva i detaljnije objasni pred svima koje su mu bile namere za izvršenje zločina. Obično i povuče nekog sa sobom. Ostali se zgroze ali su i dalje kul, jbg, bar oni neće u tvorza. Ispiju viski i zapale. Na odlasku iz grada, glavna osumnjičena (koja nikad nije kriva) dođe da se zahvali Poaru i ponudi se da mu odradi oral. On odbije ali joj poljubi ruku i iskulira. Peder.

    E sad. Zašto je sve to tako zanimljivo? Evo zašto. Zato što čitalac voli da se pravi pametan, da tripuje da će da skonta ko je ubica pre vremena, a možda mu je zanimljivo da povezuje sve te neubozne gluposti koje kad se uklope nemaju smisla jer krunicijalni dokaz leži u poslednjem delu. A tu je već kasno.

    Naravno, postoje tu još neki aspekti iz kojih se može posmatrati cela stvar ali ja sam tu da pljujem tako da ćemo da uzmemo da čitalac nema pojma i da je zatucani debil. Čime dolazimo do toga da su njene knjige sranje.