
Mesta na koja u zimskim mesecima odlaziš kako bi se ugrejao dok čekaš autobus, devojku ili prijatelja. Kupovina knjige je redak povod, jer cena od 800, 900 dinara te uglavnom sprečava da je sebi priuštiš. Zato udješ, zatražiš neko reko štivo, nastojiš da prodješ kao čitalac probrane književnosti i zadržiš se koliko granice pristojnosti nalažu.
- Dobar dan, izvolite?
- Imate li kojim slučajem Maslačak od Borherta?
- Žao mi je, nemamo..Znate knjiga je zuzetno retka. Jeste li pogledali po antikvarnicama?
- Sve sam obišao, baš nemam sreće. Možda nešto od Bukatija?
- Imali smo Prodavnicu tajni ali odavno se prodala, tiraž je bio zaista mali.
- U redu onda, mogu li pogledati šta imate?
- Samo izvolite..
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
hehehe +