Prijava
  1.    

    Ko direktor Nokije

    Nismo uradili ništa pogrešno, ali smo izgubili - izjavio je u suzama 2016. tadašnji direktor Nokije kada je firma prodata Majkrosoftu.

    Život je kučka, jebiga. Odigraš svaku kartu kako treba, a dobre karte imaš, upičkumaterinu dobre. Na kraju se ispostavi da je hrpa ljudi ili imala bolje karte ili s gorim kartama uradila više.

    Ne znaš šta više boli.

    Petak popodne i tvoja smena na mešalici je konačno gotova. Platio si infostan, kiriju, kamatarima taman toliko da ne bude krke kolenca i ostalo ti je za dva vinjaka. Krasno. Jedini lik kojemu je očigledno gore nego tebi je za šankom i smrdi na alkohol, znoj i očigledno fin duvan. Sedaš kraj njega u nadi da ćeš se ogrebati za cigar ili dva. Nisi ni uspio zovnuti kelnera a već čuješ:

    - Osoblje, daj ovom žgepčetu kriglu piva i vinjak i daj meni kriglu vinjaka i vinjak.
    - Odmah, Direktore.

    (cangrrrr)

    - Hvala na piću, gospodine.
    - Ne gospodine, direktore. DI-RE-KTO-RE.
    - Ok, ok. A što vas zovu direktor, ako smem znati?
    - Jer sam očito glup ko kurac i to već dulje vreme.
    - o.O
    - Do pre nekoliko dana sam imao sve. Žena, poso, familija, sve pod konac. Para na bacanje. Više sam na Bahamima bio nego ti na skeli.
    - Pa šta bi, Direktore?
    - Bravo. Kelner, de malom kriglu piva i kriglu piva, a meni kriglu vinjaka i kriglu vinjaka.

    (cangrrrr)

    - Žena, kao i u svakoj tužnoj priči tipa ova. Nakon decenija pažnje, dijamanata, doručaka u krevetu, štajaznam više čega, dođem kući malo ranije i vidim da je Glovo dostavljač prislonio bemiks na moj drugi maserati, a moju ženu na zid naše spavaće sobe. Ni prekinuo ih nisam, samo sam došao ovde i počeo piti.
    - Kada je to bilo, Direktore?
    - Cenim pre osam dana, ali nisam siguran, nešto me pamćenje ne služi u zadnje vreme.
    - Jesi li je bio, varao, sramotio?
    - Ništa, ko kap vode na dlanu je držao, u nju ko u boga gledao.
    - Da dostavljač nije bio Sudanske nacionalnosti, možda? To bi objasnilo štošta.
    - Pošteno pitanje, mali. Vidi ovo.
    (onomatopeja otkopčavanja šlica pa zatim mljaskav zvuk udaranja dvajeisdva centa dobrog domaćeg kurca o šank)
    - Mašala, Direktore. Pa koji je onda jebeni razlog, nije mi ništa jasno.
    - Nije ni meni, mali, zato i jesam ovde. Cenim da ću izdržati još dva-tri dana, a onda ću da se roknem negde u parkiću. Bilo bi lakše u veceu, ali znam čistačicu, fina žena, nema smisla da je traumiram. Aj uzdravlje i nemoj se ženiti.
    - Uzdravlje, Direktore.