Prijava
  1.    

    Ko ne zna šta su muke teške, nek pređe Albaniju peške

    Nakon što su naši pradedovi, prešli Albansku golgotu, ovo su govorili našim dedovima kada bi oni zakukali na težak život i kako ih nešto muči, oni su imali pravo da im kažu, ja sam u tvojim godima, preš'o Albaniju, a šta si ti uradio.

    Danas se ovaj izraz retko može čuti, skoro nikad, može vam ga reći deda, koji ga je čuo od svog oca ili dede.
    Ali kada ovo kaže neko vašeg godišta, dobija se instant transfer blama, i želja da se istom opali šamarčina, otkud bre on zna kako je bilo prelaziti Albaniju 1915.

    --------Srbija 1923-------------------------------------------------------------------------------

    X- Deda, ne merem više da orem njivu, izmorih se.
    Y- Ajde, ajde sinak, ti me trebaš naslediti.
    X- Teško je, umoran sam.
    Y- Sine ja sam prepešačio Albaniju sa samo dve šake hrane, i ti ćeš mi govoriti šta je naporno, a šta ne.
    X- Dobro deda.

    -------Srbija danas-------------------------------------------------------------------------------

    X- Ajd na vops?
    Y- Aj.
    X- Au čoveče što sam umoran, evo gotova druga smena, ja ceo dan nosio džakove brašna, umroh dobro će mi doći jedan ladan zaječarac.
    Y- Pa, šta je to, mislim nije toliko naporno.
    X- Šta bre nije naporno, buržuju jedan, ništa teže od kašike u životu nisi podigao!!!
    Y- Pa da ali naši preci su prelazili albanske planine po zimi i nisu kukali.
    X- A? Kakve veze imaju oni sad?
    Y- Htedoh reći, ko ne zna šta su muke teške, nek pređe Albaniju peške!
    X- ŠKK? E sad ću te ubijem majke mi.