
Savremena narodna mudrost koja na nenadjebivo praktičan način objašnjava sve manji broj POŠTENIH a sve veći POTIŠTENIH. Manjak popova - višak lopova, što se kaže. Kada je to tačno pištolj postao odgovarajuća zamena za knjigu, nisam kadar da odgovorim ali od tada se poštovanje kupuje tetovažom, dobra pička BMV-om a oprost Boga krstačom od pola kilograma. Najmanje. I već ih čujem kako viču : ''Hej, seronjo! Od nečeg mora da se živi!''. Da. A od nečeg mora i da se umre...
- E, brate...znaš da su sjebali Kizu pre neko veče?
- Ne seri...! Ko, gde, kako?
- Ma, klasična sačekuša, brate. Parkirao kola ispred kafića i bam! Za nepu minut u sebi je imao 64 metka, jebote!
- Auuu...E, 'oćemo na kanter, tebra?
- Ae...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Ode Kiza Boktemazo +
Jebiga.