Šatro retoričko pitanje dok iznenadno naiđete na neku personu koju baš ne volite jer vas smara, a da izgleda da vam se osećanja oduševljenja poklapaju sa neočekivanim dolaskom datog organizma.
- Heh, pa ja ne verujem.. Koga to moje oči vide? Pa 'de si tašto, sto godina?
- Epa zete, eve me. Ja došla malo u Beograd da se odmorim malo od Prokuplje.
- Ajd' unutra, 'ladnjikavo je napolju.
( prevod unutrašnjeg monologa: jebem li te usta tvoja zmijska, sad si našla da mi dođeš kad trebam da jebem, a još plus trebam u kafanu za tri sata... ček da sakrijem onu rakiju iz vecea, opasna si ti)-------------------------------------------------------------------------------------------------
- Bako, pa koga to moje oči vide!? :trči da je zagrli:
- Hah, unuk, ja vrlo srečna što te videti posle puno godine. Ja doći upravo iz Australija avionom na par meseci. Biti je dosadno u avion. Sva sam se ukočila od sedište.
- Ne brini se ti ništa. Idi u moju sobu i ostavi stvari slobodno.
- Dobar, evo ti dvesta evra za čokolada.
- Ma nisi trebala.. (prevod unutrašnjeg monologa: jao bre baba, hvala ti na parama i sve to, ali sad kući više ne mogu da duvam, nego moram kod smarača Milana š'o nema roditelje)
Prvi primer bolji. Kad će defka za takmičenje? +++