Privilegija zaposlenih na RTS-u da u Dnevniku objave fotografiju (po običaju iz davne mladosti), biografiju, termin i mesto sahrane svojih kolega.
I pored poštovanja osećaja ožalošćene porodice, nema potrebe da cela država ima instant komemoraciju dok očekuje sportske vesti.
Šta bi bilo kad bi svi :
- lekari svakom pacijentu objavili da im je kolega nedavno preminuo (naravno, pre nego što saopšti šta ga boli)?
- trgovci ispod računa odštampali vreme i mesto sahrane kolege?
- vozači autobusa pustili snimak slične sadržine, tek da putnici ne izađu veseli?
- bibliotekari uz knjige izdavali i umrlice?
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.
Мајстори беле технике исписивали на веш-машинама или дизлази на дисплеју програматора :)) ++
E, to, na TO sam mislila....osetljiva sam na svaku objavu smrti, al' ta patetika....
za ovo za trgovce +++
Lepo objašnjeno!
Genijalno!
Ово за библиотекаре и књиге ми се свиђа +
A, šta tek da rade popovi?
A šta bi bilo kad bih ja objavio da mi je juče umro kolega, klošar, sa kojim sam godinama pio! +