Privilegija zaposlenih na RTS-u da u Dnevniku objave fotografiju (po običaju iz davne mladosti), biografiju, termin i mesto sahrane svojih kolega.
I pored poštovanja osećaja ožalošćene porodice, nema potrebe da cela država ima instant komemoraciju dok očekuje sportske vesti.
Šta bi bilo kad bi svi :
- lekari svakom pacijentu objavili da im je kolega nedavno preminuo (naravno, pre nego što saopšti šta ga boli)?
- trgovci ispod računa odštampali vreme i mesto sahrane kolege?
- vozači autobusa pustili snimak slične sadržine, tek da putnici ne izađu veseli?
- bibliotekari uz knjige izdavali i umrlice?
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.
Мајстори беле технике исписивали на веш-машинама или дизлази на дисплеју програматора :)) ++
E, to, na TO sam mislila....osetljiva sam na svaku objavu smrti, al' ta patetika....
za ovo za trgovce +++
Lepo objašnjeno!
Genijalno!
Ово за библиотекаре и књиге ми се свиђа +
A, šta tek da rade popovi?
A šta bi bilo kad bih ja objavio da mi je juče umro kolega, klošar, sa kojim sam godinama pio! +