
Privilegija zaposlenih na RTS-u da u Dnevniku objave fotografiju (po običaju iz davne mladosti), biografiju, termin i mesto sahrane svojih kolega.
I pored poštovanja osećaja ožalošćene porodice, nema potrebe da cela država ima instant komemoraciju dok očekuje sportske vesti.
Šta bi bilo kad bi svi :
- lekari svakom pacijentu objavili da im je kolega nedavno preminuo (naravno, pre nego što saopšti šta ga boli)?
- trgovci ispod računa odštampali vreme i mesto sahrane kolege?
- vozači autobusa pustili snimak slične sadržine, tek da putnici ne izađu veseli?
- bibliotekari uz knjige izdavali i umrlice?
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Мајстори беле технике исписивали на веш-машинама или дизлази на дисплеју програматора :)) ++
E, to, na TO sam mislila....osetljiva sam na svaku objavu smrti, al' ta patetika....
za ovo za trgovce +++
Lepo objašnjeno!
Genijalno!
Ово за библиотекаре и књиге ми се свиђа +
A, šta tek da rade popovi?
A šta bi bilo kad bih ja objavio da mi je juče umro kolega, klošar, sa kojim sam godinama pio! +